“Glavobolju uvijek svladavam paracetamolom”, kaže Kornelija (31) iz Zagreba. “Prošlog mjeseca uhvatila me je žestoka glavobolja. Pripremila sam tabletu i čašu vode, ali me je na tren omeo telefonski poziv. Kad sam spustila slušalicu popila sam analgetik i legla. Kao i obično, u roku od pola sata glavobolja je popustila i osjećala sam se kao nova. Međutim, kad sam ustala, pronašla sam tabletu netaknutu kraj prazne čaše. Smetena telefonom, popila sam samo vodu, a ne i tabletu, ali bol je ipak prošla “.
Kornelija je jedna od mnogih koji su iskusili učinak placeba, poboljšanje zdravstvenog stanja pod utjecajem pozitivne sugestije. Placebo (latinski “ugodit ću”) temelji se na zabuni, obmani ili laži, ali njegovi učinci su stvarni i opipljivi. Zanimanje znanosti za fenomen placeba potječe upravo od dobronamjerne laži koju je izrekla jedna američka bolničarka tijekom savezničke invazije na južnu Italiju u Drugom svjetskom ratu. Bolničarka je pomagala anestetičaru Henryju Bicer, koji je liječio ranjenike. Kad je potrošen morfij, bolničarka je idućem ranjeniku rekla da će mu dati injekciju moćnog analgetika, iako je injekcija sadržavala običnu slanu vodu.
Čudesno, lažna injekcija je ranjeniku ublažila bol, a Bičer je to pripisao učinku pozitivne sugestije. U mozgu ljudi koji vjeruju da dobivaju lijek (bio on pravi ili ne) dolazi do ljekovitih biokemijskih promjena. Ako oboljeli od osobe od povjerenja čuje da će dobiti lijek, mozak proizvodi hormone ugode (kao što su endorfin, endomorfina, dopamin).
Taj kemijski koktel izazvan vjerom u ljekovitost terapije ublažava bol, popravlja raspoloženje, jača koncentraciju, podiže imunitet, vraća tlak u normalu, kao i puls, disanje, probavu i spavanje. Placebo aktivira prirodni “sustav zdravstvene zaštite” koji posjeduje ljudsko tijelo. Očekivanje ublaživanja tegoba pokreće mehanizam koji uvećava tjelesno i duševno blagostanje.
Čudotvorni placebo
Placebo se pokazao kao najučinkovitiji kod stanja koja su pod izravnim nadzorom središnjeg živčanog sustava, a to su: sve bolesti kod kojih su prisutni bolovi, psihijatrijske i neurološke bolesti poput depresije, anksioznosti i Parkinsonove bolesti. To je razumljivo, jer placebo djeluje upravo na središnji živčani sustav. Na primjer, kod lijekova za depresiju i analgetika 50 posto učinka pripisuje se placebo efektu. Pacijenti kojima je izvađen umnjak doživljavaju jednako olakšanje od stvarnog i lažnog tretmana ultrazvukom, pod uvjetom da i oni i zubari vjeruju da je uređaj uključen.
Istraživanja pokazuju i iznenađujuće primjere placeba. U jednom istraživanju liječnici su uspješno uklonili bradavice tako što su ih obojili jarkom bojom, bez ikakvih medicinskih svojstava, rekavši pacijentima da će bradavice nestati kad boja izblijedi. U eksperimentu na astmatičarima otkriveno je da im se dišni putevi šire i kad im se daje lažno sredstvo za inhalaciju. U 11 istraživanja, 52 posto oboljelih od kolitisa (bolesti upaljenih crijeva) izjavilo je da im je bolje iako su primili lažan lijek, a i snimci su pokazali smanjenje upale kod 50 posto pacijenata tretiranih placebom.
Nekim ljudima nedostaje mehanizam placeba. Na oboljele od Alzheimerove bolesti analgetici djeluju slabije nego na zdrave ljude, jer su im neuronske veze među predčeonim režnjevima i centrima za zadovoljstvo oštećene. Njima sugestija o djelotvornosti lijeka ne dopire do moždanog centra koji bi trebao izlučiti hormone za udgodu. Dok, s druge strane, zdravi pacijenti osjećaju blagotvorne učinke i lijeka i placeba, pacijenti koji ne mogu zamisliti budućnost zbog poremećaja u moždanoj kori osjećaju samo učinak lijeka.
Na učinak lijeka utječe i boja i oblik. Dobro pogođene vanjske značajke tablete uvećavaju djelotvornost stvarnih lijekova, baš kao i placeba u farmaceutskim testiranjima. Žute i narančaste tablete su najbolje za antidepresive, jer te optimistične boje podsjećaju na sunčevu svjetlost. Crvene tablete su pogodne za stimulativna sredstva. Zelene tablete najbolje smanjuju tjeskobe, napetost i zabrinutost. Bijele služe za liječenje želučanih čireva i probavnih smetnji. Nije svejedno ni koliko puta dnevno uzimamo lijek. Više malih doza je bolje od jedne velike. Placebo koji se daje četiri puta na dan izaziva veće poboljšanje nego onaj koji se daje u dvije doze. Ako na lijeku ili na ambalaži otisnut poznati naziv lijeka ili proizvođaču, učinak će biti veći nego od “anonimnog” lijeka. Dobar naziv pojačava djelovanje i stvarnim lijekovima (u riječi “vijagra” spajaju se vita (život) i slapovi Nijagare, koji odražavaju moć prirode).
Placebo inače ima “zlog brata”. Njegovo ime je nocebo (latinski “naškoditi”), koji aktivira stresni mehanizam na sličan način na koji placebo uključuje mehanizam ugode i liječenja. Primjerice, muškarci koji uzimaju često prepisivan lijek za uvećanu prostatu imaju dvaput veću stopu impotencije ako su upozoreni da bi im lijek mogao izazvati seksualne smetnje, nego ako im o tome nije rečeno ništa.
U jednom istraživanju 30 posto dobrovoljaca kojima je davana lažna kemoterapija pretrpjelo je jako opadanje kose što je očito posljedica strašnih priča o kemoterapiji koje su prije čuli. “Ako čujete sirene i vidite dim, doći ćete do zaključka da se nešto loše događa i organizam će vam ući u stanje stresa. Po tom obrascu djeluje i nocebo”, rekao je Tor Vager, neurolog sa Sveučilišta Columbia.
Izvor: lovesensa
